ponedjeljak, 23.9.’24.

punih pet godina u ovom gradu, vodilo me intenzivnom upoznavanju sebe.

naučila sam više plakati od radosti i zahvalnosti,
a da suze koje bole često su otrovne.
da je lični put jedini koji trebam pratiti, i da ga vrijeme iskustveno posloži i u onim velikim ostvarenjima, tek kad sam istinski spremna pomjeriti brda i planine.
da je komuniciranje emocija lijek.
da je ljubav u meni bezgranična, da me vodi i čuva.
da je otpuštanje toksičnog i prepuštanje nepoznatom manje strašno nego projekcije istog u glavi.
da sloboda i odgovornost dolaze ruku pod ruku, a da je hrabrost odlučiti se živjeti tako.
da je ova svakodnevnica luksuz.
i da sam, u suštini, veoma bogata u ovoj dvadesetšestoj.